iz kojeg si svijeta
da iz mene pjesmu vučeš na svjetlo dana...

skrivaš lice od mene i dalje
dok proklinjem sve žene tvoga imena...

pokupi svoje komadiće laži
ne dam više srcu da te traži
i ne padam na tvoje draži
na lansiranu ljubav vičem "otkaži"

znao sam da tvoja ljubav za nikoga nije
a pustio sam da te duša snije
i da sam mogao otišao bih prije
al ludo srce još za tebe bije.

skrivaj svoje lice i dalje
ja ću skrivat svoje srce..

Baca ga na koljena...
U daljini se čuje zvuk violine
Kao da govori ' učini nešto danas '
Zarobi taj smješak u kutu usana
Preskoči zaborav,
Spremi vesla
Nebo je spremno za potop
I svjestan je kako je gotov....

Smješim se dok mi tebi bježe misli
Osjećam tvoj dah i nježno toplo lice
I za malu želju kako bi se skupa stisli
Mrežom hvatam zvijezde padalice

Ispunjenje želja u crven ti papir zamatam
I poneko ljubavno slovo dajem sa darom
malecku još jednu padalicu hvatam
Da posipam poklončić njezinim žarom..

U osmijehu tvom čujem zvončiće
Pogledom tvojim ogrnem se cijeli
zaljubljeno srce tvoje ime kliče
Sretne ti blagdane svakim otkucajem želi...

Kakva je ova kratka priča o nama
ona je oduvijek svjetlost,ja sam znao bit tama..
Ona je zvijezda na širokim nebesima mojim
i samo me ona predivna smije zvati svojim..

U njenim plavim očima čista ljubav spava
ja se budim znajuć da ona je ona prava
I njeni su pogledi topli,plavi i bez greške
samo ona može olakšati moje dane teške..

Lagano me u zagrljaj skupi, svako moje zrnce
smiri moje nemirne leptiriće i one slatke trnce
Slatkim poljupcima svojim ispunjava moje biće
s njom u mislima baš svako mi jutro sviće..

I sve dok me voli ja sam prepun sreće
uvjeren da nitko me tako voljeti neće
Krenem u dane nove bez imalo straha
jer ona je ta što me ostavlja bez daha..

A što mi dirate u nju
Zar ne znate da ja neba stvaram po želji njenoj
Ja kiše nosim u džepu svome
Ako joj ikada zatrebaju.

I što mi dirate u nju
Pa ja zime skrivam od proljeća za oči njene
I vjetrove krotim za kosu njenu
Mirisnu i plavim sjajem obasjanu.

Ne dirajte mi u nju
Zamijenit ću ove riječi bijesom
Što mi dirate u nju
Slomit ću mjesec na leđima vašim
Ne uzimajte više suze njene
Ne tjerajte u plač ljubav moju

Ne dirajte mi u nju
Vi ne znate savršenstvo bića njenog
Šutite budale
Njeni su poljupci zlatom okupani
Dodiri su njeni svilom omotani
Zapamtite, dok živite u neznanju
Ne dirajte mi više u nju......

Da se dotaknem riječi koje gore u mraku
I prinesem usnama tvoj miris u zraku
Da se prepustim želji što vodi me k tebi
I čežnji za tobom koju nosim u sebi...

Da ti kažem kako srce moje tvojim se zove
Dok zvijezde prizivam od ljubavi ove
Da se privijem u tebe i u nježne oči tvoje
I poklonim ti dah i glasne otkucaje svoje..

Od straha se bojim i pjesme ne slušam
Dok pod plavim nebom tvoje usne kušam
Drhtim od sreće i tvoje strasne ljepote
Ne pamtim na svijetu tolike divote..

Savršenstvo si plaho u rukama mojim
I plamtim kad te u svoj zagrljaj spojim
Kad tvoja ruka moju ruku nježno dotakne
I tvoj mi poljubac tlo pod nogama pomakne..

Znadem da vječnost je s tobom premala
Moja ljubav u ovo slovo nikad ne bi stala
I poklanjam ti pjesmu ma kakva ona bila
Jer ti si moj san koji daje mi krila....

prazna pustinja sam bio
sitan i smiješan samome sebi
sanjao sam sve što bih htio
cijelo sam vrijeme maštao o tebi..

more sam bio mirno i daleko
brodovi su mnome plovili u nizu
vjerovao sam ipak da čeka me netko
tek sad znam koliko bila si blizu..

dirnula si me i rodih se iznova
usnama svojima dušu si mi taknula
upoznao sam tebe djevojku iz snova
misli si moje na ljubav pomaknula..

u plavo sam obukao jutra
zavio plavim šalom dok svjetluca rosa
jer plavo je ono što ja želim sutra
da mi dođeš u plavom još snena i bosa

na plavom oblaku sam crtao nebesa
sa plavim suncem i sve što već uz to ide
ovoj plavoj ljubavi ova duša je tijesna
plavo je jedino što moje oči vide..

plav sam i ja od ljubavi lude
plava si i ti i pjesme su uvijek plave
plav je put naš pa neka bude što bude
plavi su poljupci što će doći nam glave...

zašto te ljubim?

ljubav..topla riječ usnama oblikovana,
i srca mnoštvom poljubaca okovana
a ti si lijepa mirisnim dodirom okupana
mojim pamučnim snovima dobro znana..

zašto te ljubim ?

pitanje je tiho a opet glasno
zašto te ljubim toliko strasno
meni je mutno, u isti čas jasno
za našu ljubav nije nikad prekasno..

sumorno je nebo skrivalo moje misli..
stao sam pod zvijezdu
i gledao u daljine...
..sjaj
privučen nisam štedio korake..

smješak i tiha riječ pisana u mraku
susret i poljubac koji visi u zraku..
miris na nježnom bijelom vratu
i mjesec koji prođe u satu..

romansa se opet sakrije u slovu
sjaj tvog oka ispuni pjesmu ovu
u nježnosti.. u trenu predajem se sav
zašto treperimo ? it's only love......

puštaš li misli još dok se budiš
i meka, topla,plavim snovima protkana
svoje najdublje oči otvaraš za nova prostranstva
za današnji dan..
jesi li romantična u iznemoglo jutro
i gdje skrivaš donje rublje za posebne prilike
dok kapljicu osmjeha na usne stavljaš
za današnji dan...

za današnji dan
ruke su moje u sjećanju na tebe
u mirisu tvog sramežljivog bića
glava na ramenu
usne na usnama
poljubac za poljupcem
u tvom mirisu
za današnji dan..

da se smijem kad se piše
da se smijem il da dišem
rubovima pjesme sve odzvanja
dok svijest u san uranja
sjećanja su izmaglica prašina u džepu
umorna misao traži okrijepu..

snijeg se nosi kao šal
tuge se sjetim, tuga i jal
ledom se ledi srce kradom
bori se slovo s kurvom i nadom
stope su trag koji pratim
ne dužim više no što kratim...

Joseph

zašto si mislio da vidiš dubinu njene duše
kad u očima se vidi dal' je ljubav čista
zašto si toliko miran dok se nebesa ruše
vidiš konačno da ona nimalo ne blista..

vidiš konačno da si još jedan u dugom nizu
a sve si to pjesniče još od početka znao
ipak si pustio da uđe u srce, da dođe preblizu
ipak si nebu i noći besramno zvijezde zbog nje krao...

zar nije granica između ljubavi mržnje jako tanka ??
prvi puta to srcem vidiš od vašeg rastanka..

Joseph

gledaš li u žarko sunce
ili ruke stavljaš na oči svoje
vidiš li maske, prepoznaješ glumce
il' i dalje poklanjaš sve što je tvoje.

daj da te pitam kao da ne znam
kamo svoju misao svraćaš
kako dubok preskačeš bezdan
čime svoje uspomene plaćaš.

ajd ponesi trošne riječi
pjesniku ne treba više od slova
ponesi most koji neću prijeći
ponesi težinu mojih okova..

Joseph...

nisu više riči moji pogledi
nisu dani moji dvorjani
mora su moja pusta i plitka
nestalo je ono što se zove bitka...

nisu pisme što su nekad bile
nisu jutra što bi moje usne tile
plaže su moje pijeskom zatrpane
ne nosim više sunce u tmurne dane..

ne trčim više za plavim bojama duge
teško tražim tebe u očima druge
i nima one poznate vatre za raspiriti
nima voje za slipo srce smiriti..

a jubija san sobom koliko san moga
jubija san dušom i tilom i i više od toga
stvara san život rukama svojim
reka san da se ničega ne bojim..

a laga san ka kurba bez imalo duše
sad čekam da prah srca vitar otpuše....

teškim ga putem noge nose
dok usne njene ruke prose
svakim danom biva sve teže
opet mu misli prema njoj bježe..

priznati neće da još voli
da svaka minuta ranu soli
da mu fali njen smijeh glasan
da mu fali pogled jasan..

riječ je kap što tone u vjetru
zrnce pijeska na krvavim dlanovima.
ipak se tuga desi..ipak..
u danima tmurnim
ti više ne misliš na mene
magla se budi u mome srcu
zveket lanaca, težina okova..
guši se duša
ne želim da se to sazna.. nikada...
tvoj miris ne nestaje
voljeti te tijelo ne prestaje
još se nada s tugom bori
tvoja riječ mi dušu mori..
još zbog tebe brojim dane
jer lažu..vrijeme ne liječi rane..
i da slučajno zauvijek trajem
samo tebi suze dajem...
zdd..

ona može osvojiti svijet u trenu
pogledom lakim
osmjehom iskrenim.
ona briše sjećanja na ljubav
riječima svojim
osjećajem nesmetanim..
slike su bez boje
dok nestaje sjaj u očima mojim..
davno sam shvatio
pad smijeha u životu..
ona nosi moja srca na rukama svojim
tako snažno i toliko tužno
kao onaj trn u duši mojoj
kao posljednji dah ovog tijela..
ona može sve....

zapjenjeni valovi misli mojih
o davnim usnama što me ljubljaše
i ruke u nepokretu
ukočeni koraci
i jedna neispričana priča..
ne.. ne želim pričati o tome..
jer više ništa nije važno..
skupiše se svi na ispraćaj duše
ni to ne znači ništa..
nepostojanje sunca
i preduge noći..u samoći..
nedostižna sreća...
i samo molitva za kraj...

kad me pokriju bijelom zastavom
i posljednju misao iz mene isjede
na nebu ce sjediti mjesec
i povjetarac će nositi dušu moju..
sklopljenih očiju gušit će se dani,
zaljubljeni će se sjećati pjesama
gorit će neke nove vatre u srcima.

kad mi tijelo odnesu na puste ravnice
i bace u neku svijetu nepoznatu jamu
lagano ću nestati iz anđelovog sjećanja
priče o nama će izgubiti pravu istinu
ostat će suhe riječi na mrtvim usnama
nepoznat jecaj u gluhoj noći dok sunce spava.
i nada da će s vremeno biti bolje..

najduži su dani bez tebe..
znam da sam te slomio nakon svega..
vratio bih vrijeme da mogu
i izašao iz prostorije da me nikad ne upoznaš.
da ne plačem zbog tebe sada
da ne plačeš zbog mene.
najdraža moja i jedina ...
kad bi samo znala....
ostaje još samo molitva za kraj....

dođe mi,sjećam se i pamtim najviše
ono što polako zaboravljam
sjećam se kišobrana, koraka kiše
sjećam se riječi koje ponavljam..

sjećam se sunca i mirisa trave
sjaj zvijezda usred dana
dođe mi da opet sjedim pored Save
dođe mi mašta razigrana..

i još uvijek

novo nebo stavljam preko oblaka
ples usana i pramena kose
pahulja snijega i pokoja sunčeva zraka
dok jutarnje misli tebi me nose..

novo nebo..

napisat ću pjesmu samo za tvoje oči
da lakše zaspiš i sanjaš me ove noći
pjesmu za onaj čarobni fascikl tvoj
pjesmu da smirim ovaj nespokoj..

reći ću ti stih u kojemu si bajna
napisat ću ljubav, to nek ostane tajna
sve što ti duša želi ću napisati sada
i pobjeći iz ovog prokletog grada...

zamolit ću noćas vjetar da me tebi nosi
isti onaj jugo koji se igra u tvojoj kosi
da na tvoje rame tiho,najtiše sletim
šapnem ti da tvoj poljubac smatram svetim..

uzmi me nježno u naručje svoje
i prihvati ove svjetlucave misli moje..
reci da me čuvaš od tuge i zla
reci da si moja,reci ja sam ta..

ove suhe usne napoji svojim dahom
stani kraj mene dok se borim sa strahom
pruži ruke i lagano prema meni kreni
donesi svjetlost da ne živim u sjeni..

ljubi me strasno da ponovo oživim
dodaj malo boje,život mi se čini sivim
gledaj me dugo očima boje nade
osjećaš li kako moje srce tvoje krade...

ova duša će samo moja ostati
i srce koje ne voliš molim te vrati
zalijepit ću ga i bit će kao novo
izbrisat ću s njega tvog imena slovo...

zarast će jednom rane i tijelo slomljeno
lagat ću besramno da me nije boljelo
sakrit ću oči da ih ne vide ljudi
pravit ću se jak,sigurna budi..

ipak ja sam veliki prijatelj tame
iz mene riječi tuge teku same
dok kroz mene,mojom krvlju ploviš
lagat ću iz sveg glasa da me ne boliš..

prolaze dani i ne govori više
jer moje će suze padati tiše
bole me riječi što me lome kradom
tuga se bori sa sve slabijom nadom..

slike su moje sad crno bijele
misli se moje na dvije polovice dijele
tvoj zagrljaj je sve što ruke žele
ime je tvoje sve što usne vele..

oči su tvoje sad za mene pakao
ne postoji dan da nisam plakao
ne govori više, čupaš srce iz grudi
kad jednom duša zaspi više se ne budi..

reći ću riječ satkanu od neba
u nju ću staviti sve što ti treba
ljubav srca i nježnost svoju
crvenu vrpcu i ružu koju..

reći ću riječ da te obori s nogu
jer ja to umijem i ja to mogu
moja će ti pjesma u snove doći
a ja ću tiho tvojom ulicom proći..

vidjet ćeš me u očima prolaznika
u mislima, mojih riječi slika
na licu osmjeh kad se mene sjetiš
zemlja je daleko, ti zbog mene letiš..

priznaj da ti tijelo drhti zbog mene
priznaj da misliš na moje oči snene
iako ti nudim samo grube ruke
pjesmom te vodim u sigurne luke..

zamišljam tvoje toplo tijelo
ležiš na boku, oko tebe sve je bijelo
na usne ti spuštam biserne kapi snova
sanjaj me kao što tebe sanja pjesma ova..

zamišljam tvoje poljupce na svome vratu
zamišljam dok ponoć lagano bježi na satu
usne su tvoje mekane tako pune i slatke
a minute s tobom uvijek su prekratke..

ne moram ti reći jer me dovoljno poznaješ
zamišljaš li kako mi bajnu sebe daješ
dok noć oko nas plete svoje tamne niti
spavaš li ili ti misli o meni ne daju sniti...

što znače pjesme ljubavi iz davnina
još jedan osmjeh ili još jedna praznina
koliku težinu, lijepe riječi pisane tebi nose
moje misli za tobom žude i razumu prkose..

smijem li ti reći obične ljubavne riječi
smijem li ti u snu preko usana prijeći
možda sve ovo za tebe bude previše..
samo reci riječ i ja ću pisati malo tiše...

uostalom.. što je ljubav..kojom se riječju piše?
možeš li me kroz pjesmu upoznati još više?
vjeruješ li da ovakvom pjesmom odišu moje oči
i ako mi pošalješ oblak na njemu ću ti doći....